Nije za štrebere...

Samo za lijene!

29.04.2006.

Engleski za izbornu...

Samo fali 23 pitanje jer ga nismo stigle zapisati... Nadam se da nije velik problem!

1. What are the features of pronunciation?
Phonemes, we devide them on consonants, consonants can be voiced and unvoiced, and vouwels, they can be single vouwels which can be short and long, and diphtongs. And we also have suprasegmentals, where we have intonation and stress ( word stress and sentence stress).

2. What are phonemes?
Phonemes are different sounds with in the language.

3. Illustrate how one sound changes the meaning of the word?
For example word RAT if we change the middle phoneme we get ROT, a different word. If you are I pronounce /r/ in a slightly different way, the word does not change and we still understand that we mean the same thing.

4. What is a difference between voiced and unvoiced sounds?
English sounds are organized into voiced and unvoiced. Voiced sounds occur when the vocal cords in the larynx are vibrated. With unvoiced sounds the vocal cords are not vibrated, so there is no vibration in the throat. Some consonants are voiced, but all vowels are voiced.

5. What are diphthongs and triphthongs? Example!
Vowel sounds are all voiced, and may be single like /e/ in LET or combination, involving anournmant from one vowel sound to another like /ei/ in LATE. Such combinations are known as diphthongs. Thriphtongs describe the combination of three vowel sounds such as in words OUR, POWER.

6. What are suprasegmentals?
Suprasegmentals features, as the name implies are features of speech which generally apply two groups of segments or phonemes. The features which are important in English are stress, intonation, and how sound changes in connected speech.

7. What is R.P.? Provide brief explanation and brief history!
If we compare the languages of countries or regions where English is used as first language, we can see that it has change significantly. In the past the preferred pronunciation model for teaching was Received Pronunciation or R.P. There are many different accents within the variority known as British English, and most of these give some clue as to the original origins of the speaker R.P. is different in that it says more about social standing than geography. It is still pronounced as signifying states and education and “the Queen’s English” or “BBC English” are often used as synonyms. However, the number of people who speak with an R.P. accent in Britain is currently estimated at about only 3% of the population and still declining. Still, R.P. has been the basis of much modern investigation into pronunciation and so influence persists.

8. What are homographs and homophones? Example!
Homographs are words which has a same spelling but with different pronunciation. Ex: Wind as in weather and wind as in what you do to clock.

Homophones are words which have the same pronunciation, but have different spelling. Ex: write and right, fair and fare…

9. What is word stress?
Word stress is when words have identifiably syllables and when one of the syllables in each word sounds lauder than the others. Like QUalify, baNAna, underSTAND. Stress can fall on the first, middle, or last syllable in words as is shown here.

10. What is sentence stress?
Sentence stress is accent on certain words within the sentence.

11. What are three features of stressed syllables?
Three features are loudness, pitch change, and a longer syllable.

12. What is the most common sound in English words and in which syllables does it most often occur?
The phoneme schwa is the most commonly occurring vowel sound in English. It never appears in stressed syllable, schwa is by nature an unstressed sound. It is important to remember that not all unstressed syllables contain schwa but it is our most common vowel sound.

13. What is the rule of stressing if the word has got prefix and suffix?
Prefixes and suffixes are not usually stressed in English. Ex: QUetly, ORIGinally, however there are exceptions: BIcycle, DISlocate…

14. What is the rule of stress with compound words?
Compound words are words formed from combination of two words, and tend to be stressed on the first element. Ex: POSTman, NEWSpaper, TEApot etc.

15. What are content words?
Words which are not function words are called content words or lexical words, these include nouns, verbs, adjectives, and most adverbs, though some adverbs are function words (then, why).

16. What are function words?
Function words or grammatical words are words that have little lexical meaning or have ambiguous meaning, but instead serve to express grammatical relationship with other words within a sentence, or specify the attitude or mood of the speaker. Function verbs may be prepositions, auxiliary verbs, conjunctions, grammatical articles or particles.

17. What is intonation?
The term intonation refers to the way the voice goes up and down in pitch when we are speaking.

18. What is assimilation?
The term assimilation describes how sound modify each other when they meet, usually across word boundaries, but within words too.

19. What is glottal stop?
A glottal stop is a speech sound articulated by a momentary, complete closing of glottis in the back of the throat. Glottal stops occur in many languages and usually pattern as consonants.

20. What is elision?
The term elision describes the disappearance of a sound. Ex: in the utterance: He leaves next week. Speaker would generally elide the /t/ in next saying; again here the reason is economy of effort.

21. What are linking and intrusion? Example!
Linking are some accents of English described as rhotic which means that letter r appears in the written word after a vowel. Ex: in word car, phoneme /r/ is used in pronunciation of the word /ka: r/. Intrusion is the process of change in pronunciation wherein unanticipated sounds come into a word, usually because of their phonetic environment (the cluster of sounds around them and the transitions between them).

22. What is intrusive r? Example!
Where two vowel sounds meet and there is no written letter /r/, speakers with non-rhotic accents will still often introduce /r/ phoneme in order to ease a transition, and that we call intrusive /r/. Ex: The media are to blame. It’s the question of law and order.

24. What accents are described as rhotic/unrhotic? Example!
Rhotic are dialects of American English, Irish, and certain British regional accents. Other accents are non-rhotic and so not pronounce the /r/. R. P. is non-rhotic.
Ex: Her English is excellent. My brother lives in London.

29.04.2006.

Skripta!

Posto su se neki zalili da ne mogu skinuti skriptu evo vam je i na ovaj nacin...

Bosanski jezik i knjizevnost
-gradivo IV razreda-

Semantika

Semantika je lingvisticka disciplina koja se bavi izucavanjem znacenja i smisla rijeci.
Znacenje rijeci ovisi o kontestu i kolokoaciji.
Kolokacija je pojava da smisao neke rijeci uzimamo „zdravo za gotovo“, odnosno bukvalno, a ono se ne slaze sa smislom recenice.
Znacenje moze biti osnovno(denotativno) i preneseno(konotativno).
Osnovno znacenje zajednicko je za sve pripadnike jedne jezicke ili govorne zajednice.
Preneseno znacenje ovisi o pojedincu, o njegovom emotivnom stavu spram upotrijebljene rijeci.
Prema znacenju imamo dvije vrste rijeci: monosemicne (imaju samo jedno znacenje) i polisemicne (imaju vise zancenja).
Semantiku dijelimo na mikrosemantiku i makrosemantiku.
Mikrosemantika je semantika u uzem smislu i bavi se izucavanjem pojedinih rijeci.
Makrosemantika se bavi izucavanjem znacenja medju spojevima rijeci.
Kod mikrosemantike imamo: sinonimiju, antonimiju, hiponimiju i homonimiju.

Sinonimija

Sinonimija je jezicka pojava u kojoj dvije ili vise rijeci imaju isto ili blisko znacenje. Ona moze biti: prava (potpuna) i djelimicna.
Prava sinonimija podrazumjeva da su dvije rijeci medjusobno zamjenljive u svim kontestima i nju vezujemo iskljucivo za termine.
Djelimican sinonimija vezuje se za individuu.
Sinonimi mogu biti:
• opceupotrebni (oni koje svi pripadnici jedne zajednice prihvataju) i individualni (vezani za pojedinca).
• stilski markirani (imaju posebnu vrijednost, imaju konotativno znacenje) i stilski nemarkirani(oni su opceupotrebni, nemaju nikakvu ekspresivnu vrijednost)

Antonimija

Znacinski se razlikuju od sinonima samo u jednom segmentu- izrazavaju suprotnost.
Antonimi mogu biti:
• korjenski(imaju korjen rijeci potpuno drugaciji) i izvedeni(mi ih izvodimo npr. lijep-nelijep)
• stepenovani (imaju srednje clanove npr. visok-povisok-omalen-mal)) i nestepenovani(nemaju srednje clanove jer uvijek ozancavaju dvije krajnosti npr. ziv-mrtav)

Homonimi

Homonimija je pojava da jedna rijec moze da znaci vise predmeta (koji nemaju medjusobnih veza).
Homonimski konflikt je pojava kada jedno honomijsko znacenje zamjenimo drugim.
Homonimi mogu biti morfoloski i leksicki.
Morfoloski homonimi su pojave kad se podudaraju izrazi razlicitih rijeci pri promjeni njihovog glavnog oblika. Npr. Bio sam s Nihadom. Da li je to Nihad ili Nihada?
Leksicki homonimi su razlicite rijeci koje imaju iste izraze u osnovnim oblicima.
Podtim ovih homonima su:
1. homofoni su rijeci koje se na isti nacin izgovaraju a razliciti pisu
2. homografi su rijeci koje se na isti nacin pisu a razlicito izgovaraju

Hiponimija

Hiperonimi su znacinski nadredjene rijeci a hiponimi zancinski podredjene rijeci.
Kohiponimi- pojava kad ima vise podredjenih izraza jenom hiperonimu.

Recenicka semantika

Recenicka semantika se bavi izucavanjem znacinskih veza medju spojevima rijeci (sintagmaam, frazama, recenicama ...)
Fraze predstavljaju okamenjene spojeve najmanje dvije punoznacne rijeci. Nastaju sklapanjem tih rijeci ali u tom vezama rijeci gube svoje osnovno znacenje a cijeli spoj dobija novo preneseno znacenje. Za fraze se kaze da su okamenjeni izrazi jer ukoliko samo jedan clan fraze zamjenimo nekim drugim naruslili smo cijeli izraz. U recenici se fraza ponasa kao jedna rijec. To je tzv. nominacijska fraza. Ukoliko se fraza osamostali kao posebna recenica rijec je o tzv. komunikacijskoj frazi.
Tautologija(tautoloski izrazi) predstavljaju spojeve rijeci kojima se kazuje nesto sto je predhodno vec receno.
Dvosmisleni izrazi-izrazi koji se mogu shvatiti na vise nacina, imaju vise znacenja.

Retorika i retoricke vrste

Retorika je stara jezicka disciplina koja je bila popularna u anticko doba.
Imamo tri tipa govora: svakodnevni, sudski i uzviseni.
Svakodnevni- razmjena informacija medju ljudima, prosjecan
Sudski- snagom argumentacije neko se brani ili kaznjava
Uzviseni- knjizevnoumjetnicki stil, pjesnicki jezik, obiluje stilskim sredstvima
Aristotel je napisao Retoriku. Nakon Aristotela Kvintilijan pise Obrazovanje govornika gdje pise o problemima koji se ticu usmenog izrazavanja i njihove pripreme tj. dobar govornik je onaj koji se dobro pripremi za govor.
Po Aristotelu tri su osnovne osobine govora:
1. jasnoca (treba da se jasno i precizno izraze misli vezane za neku temu ili problem, ne smije koristoti rijeci koje masa ne razumije)
2. prikladnost (treba znati kakav govor treba koristiti u odredjenoj situaciji)
3. uzvisenost (vezuje se za pjesnicki jezik, koristi se velik broj stilskih sredstava)
Govorne/retoricke vrste: monolog i dijalog.
Dijalog podrazumjeva razgovor izmedju najmanje dvije osobe , odnosno smjenjivanje govornih uloga izmedju sagovornika)
Dijaloske vrste: anketa, debata, intevju,razgovor na temu, nabacivanje tema, sluzbeni razgovor...
Anketa-svim ispitanicima se postavlja isto/a pitanje/a i na osnovu statistickih podataka dolazi se do nekih zakljucaka. Anketa moze biti politicka,novinarska, didakticka, naucna i sl.
Debata- sukob oko jedne teme koji se rjesava na intelektualan nacin putem argumentiranja i treba doci do odredjenih zakljucaka.
Intevju- razgovor sa nekom osobom usmenim ili pismenim putem, onaj ko ispituje mora biti pripremljen. Ispitanik ima pravo da ne odgovori na pitanja. Pitanja ne smiju biti intimnog karaktera.
Razgovor na temu- podrazumjeva da se sagovornik unaprijed upoznaje sa nekom temom i pokusava se rijesiti taj problem.
Nabacivanje tema- razgovor o vise razlicitih aktuelnih problema, medjusobno povezanihi to samo da bi se iskazala potreba za njihovim rjesenjem ili da naznaka koraka koji mogu dovesti do tog.
Sluzbeni razgovor- je uvijek razgovor izmedju nadredjene i podredjene osobe i obicno se svodi na rasvetljavanje odredjenog problema.
Monolog moze biti: uvodna rijec, vijst, izvjestaj, komentar, izjava, diskusija,...
Uvodna rijec- obicno ima odredjena pravila npr. Dozvolite da vam kazem...
Izvjestaj- hronoloski opis nekog dogadjaja.
Vijest- kratak i objektivan javni tekst, vezuje se za novinarstvo i mora imati odgovore na pitanja:ko,sta gdje, kada, kako i zasto.
Diskusija-desetominutni komentar necega i obicno se vezuje za nesto sto je vec receno.
Komentar-treba biti uvjerljiv i ubjedljiv (mediji)
Izjava-obicno zapis onekom dogadjaju, komentar necega, opkovrgavanje necega,...
Govori mogu biti:politicki, akademski,vojnicki, sudski,religijski,prigodni,...
Politicki govori-obicno su ideoloskog karaktera, imaju ubjedjivacku funkciju,obiluju frazama, tautologijom i enfemizmima.
Akademski govor- mogu biti:predavanja, seminari, magisteriji, doktorati,referati,multidisciplinarni projekti, seminarski radovi,...
Vojnicki govor- kratki i jasni i bazirani na strahopostovanju.
Sudski- kliseizirani, obiluju sudskim frazama i bazirani su na argumentima.
Religijski govori-bazirani na citatnosti, ne smiju biti politickog, ideoloskog i dr. karaktera.
Prigodni govor-cestitanja,zahvale, nekrologiji,...
Posebne govorne vrste su:konferansa(okvir za priredbu), recital,prevodjenje, prenos,...

Funkcionalna stilistika

Funkcionalna stilistika je lingvisticka disciplina koja se bavi izucavanjem upotrebe jezickih sredstava u odredjenim situacijama.
Ona ulazi u siru disciplinu-stilistiku. Stilistika je zvanicno nastala 60-ih godina 20st. ali bila je prisutna jos od antickog doba preko retorike i dr. slicnih disciplina.
Ona moze biti:lingvisticka (funkcionalna) i knjizevna(izucava stilove epoha pisaca, knjizevnih dijela i sl. i proucava jezicka stilska sredstva).
Stilistika kao disciplina izucava stil.
Funkcionalna stilistika proucava pravila po kojima se jezicka sredstva uzimaju iz jezika i prenose kao informacija u ovisnosti o situaciji, kontestu, sagovorniku itd.
Upotreba jezika: gramaticka /normativna(sva pravila koja ucimo u bosanskom jeziku) i stilisticka(naslanja se na gramaticki, govori o vrijednosti onoga sto hocemo da kazemo).
Funkcionalna stilistika dijeli funcionalne stilove na:
a) knjizevnoumjetnicki/pjesnicki
b) nuacni
c) administrativno-pravni
d) novinarsko-publicisticki
e) razgovorni
f) posebni funkcionalni stil(stripovni, religijski,...)
Knjizevnoumjetnicki stil je najjezgrovitiji,ima najvece mogucnosti a te mogucnosti mu daje pjesnicka sloboda. Dijeli se na podstilove: prozni, dramski, pjesnicki.
Naucni stil bazira se na ubjedjivanju i dokazivanju. Obiluje terminima ili strucnim izrazima.baziran je na definicijama, teoremama, aksiomima, dokazima,... Upucen je uzem krugu ljudi, onima koji imaju visoku naobrazbu. Krasi ga objektivnost i preciznost.
Podstilovi: strogonaucni i naucno popularni.
Strogonaucni – zbirke zadataka iz matematike,knjige iz prirodnog podrucja.
Naucno popularna- zadatak joj da bude zanimljiva a ujedno da nas nesto i nauci (enciklopedije).
Administrativno-pravni stil odlikuje se kliseiziranim izrazima. Imaju standardne fraze , pravila po kojima se treba izrazavati, nominalizaciju, dekomponirane predikate, gomilanje rijeci, sematiziranost, suhoparnost, preciznost,...
U ovaj stil ubrajamo zalbe, molbe, izjave,...
Novinarsko-publicisticki stil je blizak knjizevnoumjetnickom stilu ali dok taj stil krasi subjektivnost ovaj novinarsko-publicisticki trebao bi biti objektivan. On se vezuje za zurnalistiku, elektronske i pisane medije. Krasi ga raznovrsnost tekstova.
Prvobitan zadatak je informativni i on ponekad moze imati ubjedjivacku funkciju jer treba ubjediti gledaoce, citaoce ili slusaoce u neku istinu. On je slikovit, aktuelan, ali ima i svoje kliseje. Podstilovi: novinarski, publicisticki i kombinacija novinarskog i publicistickog (dnevnici, memoari, sjecanja,...)
Prati aktuelna zbivanja. Uvijek je u zaristu zbivanja, ne smije biti baziran iskljucivo na tzv. zutom novinarstvu.mora odgovoriti na pitanja:ko, sta, kada, gdje, kako i zasto.
Razgovorni stil je usmenog karaktera. Unutar njega se ceto upotrebljavaju glagoli, obiluje lokalizmima, zargonizmima i pokadkad vulgarizmima. Cesto imamo redukcije i kracenja rijeci. 80% ljudske djelatnosti otpada na razgovorni stil. Upotrebu ovog stila olaksava gestikulacija, pokreti, mimika, sutnja. Vrlo su ceste elipticne recenice.
Posebni stilovi:religijski, reklamni, scenaristicki, esejisticki, stripovni,...
Religijski-vezan je za svete knjige i podrazumjeva molitvu koja bi u vertikali izgledala odozdo prema gore.
Stripovni- niz vezanih pitograma(slicica), ima svoja pravila, stilski je siromasan
Scenaristicki- poceo se izdvajati tek u novije vrijeme, u njeg spada pozorisna predstava ili filmski scenario/knjiga snimanja
Retoricki stil- imamo oratorski i polemicki, to su govori poput Sokratovog ili Martina Lutera Kinga
Esejisticki- nastaje sa romanima 20 st., obiluje naucnim izrazima, bavi se specificnim problemima

Sociolingvistika

Sociolingvistika je jezicka disciplina koja se izdvojila 60-ih gina 20 st., usko je vezana za psihologiju, filozofiju, sociologiju,...
Ona proucava odnos jezika i drustva(raslojavanje jezika)
Svaki govornik ima svoje govorne uloge,svaka zivotna situacija ima svoju govornu ulogu;
Raslojavanje moze biti:
1. teritorijalno
2. socialno
3. individualno
4. funkcionalno
Teritorijalno raslojavanje- dijalektologija je grana sociolingvistike ; u ovisnosti o tome u kom prostoru govorimo razlikujemo tri produkta ovog raslojavanja: lokalizmi( rijeci ili jezicke konstrukcije koje vezujemo za jedno manje mjesno podrucje), regionalizmi (skupine lokalnih govora koji pripadaju jednoj regiji) i dijalektizmi (predstavljaju najveca jezicka podrucja i kod nas ih ima 5: istocno-hercegovacki, zapadno-hercegovacki, istocno-bosanski, zapadno-bosanski, sandzacki; razlikuju se po vokabularu ali i po naglasku)
Socijalno- odredjene socijalne strukture; urbane ili uralne sredine ; zavisi od godina, stepena obrazovanja, spola,...
Individualno-idiolekti(govor pojedinca)
Funkcionalno- tradicionalni ili osnovni funkcionalni stilovi i novi ili posebni f.s. (o njima smo vec govorili)

Jezicka relativnost

Jezicka realtivnost je pojava koja se vezuje za sociolingvistiku; vezuje se za predrasude; vezane za verbalnu i neverbalnu konverzaciju; krece se od cinjenice da jezik utice na nacin kako dozivljavamo svijet oko sebe ; ovim problemom bavili su se Platon, Aristotel, ...; prvi put koristili ovaj termin Edvard Safir i Vorf
Humbolt je govorio o dvije stvarnosti.
230 st. Noam Čomski (bavi se lingvistikom, filozofijom, matematikom, fizikom,...) smatra da jezicka stvarnost utjece na razvoj jezika; to svatio kad se susreo sa egzoticnim jezicima tipa americkih indijanaca.

28.04.2006.

Test iz Bosanskoj jezika! DA! Jos jedan! :(

Obavjestavamo sve one koji ne znaju da cemo imati jos jedan test iz bosanskog. On ce sadrzavati gradivo IV razreda (i jezik i knjizevnost). Izvolite dio koji trebate da znate iz jezika (analizu recenice morate sami nauciti). Uskoro ce biti i knjizevnost.

26.04.2006.

Religija-II dio- Obredi punoljetnosti

Obred je niz radnji, većinom izvođeni zbog svoje simbolične vrijednosti koje je propisala određena religija ili tradicija nekog naroda. Obredi sa dogmama zajedno čine najvažnije dijelove svih religija. Vrsta i načina obavljanja obreda ima mnogo i različiti su za pojedine religije. U monoteističkim religijama povodi za obred su dosta slični. Tako imamo obrede za molitvu, rođenje, punoljetnost, vjenčanje i smrt. Međutim, postoje velike razlike u načinu i vremenu izvođenja tih obreda. Npr. u Islamu se ne smije moliti za vrijeme izlaska sunca, podneva i zalaska sunca.Obredi se izvode u pravilni vremenskim intervalima ili za određene prilike. Razlozi zašto se izvode određeni obredi su različiti. Najčešće su povezani sa historijskim događajima koji su bili važi za određenu religiju, iako ima i onih koji su povezani sa onim što je pripisano knjigama objavljenih religija.

Islam
Rođenje
- nadijevanje imena- Sedmi dan po rođenju djeteta ono se uzme u naručje te mu se na desno uho prouči ezan, a na lijevo uho iqāmet, nakon čega mu se daje ime.
- Aqiqa je svečanost povodom rođenja djeteta, na kojoj se, u zavisnosti od materijalne situacije, kolje qurbān. Ako je muško dijete u pitanju kolju se dva qurbāna, a ako je žensko kolje se jedan qurbān.
- Sunnećenje (obrezivanje) je vjerska dužnost koja ima i medicinsko utemeljenje.

Brak i razvod braka (način i propisi)
Brak je propisan i poželjan – sunnet za onog koji osjeća potrebu i ima mogućnost. Osnovni činioci braka su:
a) Supruga
b) Suprug
c) Zastupnik
d) Oblik (ponuda i prihvatanje)
e) Dva svjedoka (moraju biti pravedni, slobodni, pametni i punoljetni)
f) Sudija ili neko ovlašteno lice
Sudija (kadija) počinje sa bismillom, drži kraću besjedu, zatim upoznaje mladence sa njihovim obavezama. Tada mladenci na kadijina pitanja o prihvatanju braka iskazuju svoju saglasnost i brak se sklapa. Potom slijedi čestitanje.
Razvod braka u Islamu je dozvoljen, mada je to Allahu (dž.š.) najmrža dozvoljena stvar.

Dženaza
Klanjanje dženaza-namaza je farzi kifaje. Osnovni propisi vezani za dženaza-namaz su:
A) Zanijetiti dženazu-namaz
B) Početni tekbir, a nakon njega se uči „subhaneke...“. Zatim nakon toga se donosi drugi tekbir te prouče salavati. Potom se donosi treći tekbir i uči dova u kojoj se moli za sebe, umrlog i za ostale muslimane. Onda se donosi četvrti tekbir i predaje selam na desnu pa na lijevu stranu.

Kršćanstvo
U Kršćanstvu u skladu sa sedam svetih sakramenata postoji šest glavnih obreda. koje ćemo opisati ukratko sa tim da ćemo potvrdu posebno obraditi kasnije. To su:
1. Krštenje
2. Krizma (prva pričest)
3. Euharistija (misa, pričest)
4. Pomirenja (pokora, ispovijest)
5. Bolesničko pomazanje
6. Vjenčanje

1.Krštenje
Prvi i temeljni sakrament i obred Kršćanstva. Zasniva se na Isusovim riječima iz biblije:
“Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se”
Ovim obredom nastavljaju se Božija djela urađena iz milosti prema čovjeku kao što su spasenje Noe pred potopom. Krštenje postaje vidljiv znak da se postaje sličan sa Isusom. U samom obredu krštenik (pripravnik) prvo izražava želju i razlog koji ga vodi ka tom činu. Zatim se sluša Božija riječ iz Biblije. Zatim se izražava odricanje sotone i javno priznanje u šta vjeruje. A zatim svećenik ga posipa vodom i govori riječi:
“U ime Oca, Sina i Duha Svetog”.
Kada su u pitanju mala djeca, njihovi roditelji izgovaraju umjesto djeteta. Pri tome imaju i krsni kumovi koji su predstavnici kršćanske zajednice te ovim obredom preuzimaju dužnost da se brinu o djetetu.

3. Euharistija (misa, pričest)
Euharistijom počinju skoro svi obred u kršćanstvu. Isus ju je preporučivao time što je sam prisustvovao na mnogim večerama. Smatra se da je to očitovanje držanje kršćanske zajednice zajedno. Isus je rekao na posljednjoj večeri:
“Ovo je moje tijelo koje se za vas predaje .Ovo činite meni na spomen. Ova je čaša novi savez u moj krvi,koja se za vas proljeva.”
Ovim se pokazuje koliko je u kršćanstvu bitna posveta hljeba koji predstavlja Isusovo tijelo i vina kao oznaku za Isusovu krv.

4. Pomirenja (pokora, ispovijest)
U temelju Kršćanstva leži vjerovanje da je moguće opraštanje grijeha pomoću ispovijedi. U obred ispovijesti učestvuju dvije osobe. Jedna je ispovjednik, a druga grješnik. Oni su zatvorenu u ispovjedaonicu u kojoj ne vide ni jedan drugog. Na počeku obojica se prekrste, a zatim ispovjednik govori : Olakšaj svoju dušu. Grješnik priča, a kad se završi ispovjednik daje savjet i razrješenje grijeha. Dva cilja ovog obreda su:
1. pomirenje sa Bogom
2. pomirenje sa ljudima.

5. Bolesničko pomazanje
Obred bolesničkog pomazanja podrazumijeva nekoliko pod obreda:
1. Susret sa bolesnikom kao posrednicima kršćanske zajednice
2. Ispovijest bolesnika
3. Pomazanje bolesnika svetim uljem
4. sveopća, vjerenička molitva za bolesnika
5. euharistija
6. U slučaju smrtne opasnosti: Popudbina, tj. počašćenje bolesnika hljebom i vinom sa euharistije

6. Vjenčanje
Vjenčanje je u kršćanstvo kao sakrament nerazrješivo. Obred vjenčanja se sastoji od nekoliko glavnih trenutaka:

1. Svećenik dočekuje mladence, kumove i goste.
2. Svećenik čita riječ Božiju
3. Privola: pitanje mladenaca da li pristaju na vjenčanje. Oni se hvataju desnim rukama i svako od njih govori: Ja, N.N., uzimam tebe N.N. za svoju ženu (za svoga muža) i obećavam ti vjernost u dobru i u zlu, u zdravlju i bolesti. Ljubit ću te i poštovati u sve dane života svoga.
4. Blagoslov i predaja prstenja uz riječi mladenaca: N.N. primi ovaj prstenu znak moje ljubavi i vjernosti, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.
5. Vjerenička molitva i blagoslov mladenaca
6. Obred se zaključuje molitvom “Oče naš” i blagoslovom.

Jevrejstvo
Najvažniji obredi u Jevrejstvu su obredi :
1. rođenja,
2. punoljetnosti,
3. vjenčanja,
4. razvoda i
5. smrti.

Rođenje
Jevreji vjeruju se da je duša postoji prije rođenja i da se useli u tijelo potpuno čista i bez grijeha. U Tori piše :
«Elohime, duša koju si mi dao čista je. Ti si je stvorio, oblikovao i udahnuo u mene.»
Odmah poslije rođenja žena se odvaja od muža na sedam dana ako je muško, a na četrnaest ako je žensko. Početak obreda počinje tako što se rođenjem dijeta daje pravo ocu da da blagoslov na čitanje Tore te subote, a u isto vrijeme čita se i blagoslov za zdravlje majci i djetetu. Obred davanja imena djetetu je različito za žensko i muško dijete. Ukoliko je dijete žensko, ime se daje kada otac čita Toru te prve subote nakon rođenja. Poseban obred koji se naziva brit milahv (heb.obrezivanje) i obavlja se samo za mušku djecu. Ovaj obred se obavlja iz zdravstvenih razloga, kao i potvrda pripadnosti Jevrejstvu. Obrezivanje se obavlja sedmi dan od rođenja dječaka. Obred mora obaviti neko ko je religiozno kvalifikovan za taj događaj. Tada dijete u rukama drži čovjek kojeg zovu Sandek, koji je obično djed ili rabin porodice. Kada se završi obrezivanje, daju se različiti blagoslovi kao naprimjer za vino, kapljica se specifično stavi na usta djeteta. Pri tome obredu djetetu se daje tradicionalno Jevrejsko ime.

Vjenčanje
Vjenčanje u Jevrejstvu je obavezno i u Talmudu piše:
«Tko ima dvadeset godina, a još nije oženjen taj živi u grijehu.»
Jevreji vjeruju da postoji srodna duša koja čeka na njih. Po vjerovanju srodna duša se ne zna, a kad se jednom vjenča sve do razvoda ni jedan supružnik se ne smije pitati da li nije našao svoju srodnu dušu. Zato prije braka treba dobro razmisliti. U Talmudu piše:
»Brzo ako kupuješ zemlju, polagano ako uzimaš ženu.
Siđi jednu stepenicu niže te uzmi sebi ženu.»
Odabiranje svog supružnika vrši se putem novca, ugovora ili seksualnog kontakta. Ceremonija vjenčanja je takva da se žena i muž ne vide sedmicu dana prije vjenčanja. Na subotu tog vjenčanja mladoženja čita blagoslov nad dijelom Tore koji će se čitati te subote. Zatim sam dan prije vjenčanja i mlada i mladoženja poste. Tradicionalno mlada se prije nego što izađe pred mladoženju pokrije. Slijedi faza koja se naziva Kiddushin kada mlada dolazi i okruži mladoženju. Zatim se daju dva blagoslova nad vinom, jedan uobičajeni, a drugi vino nad brakom. Tada mladoženja daje prsten mladoj i govori : « Budi povezana sa mnom ovim prstenom po zakonu Mojsija i Izraela». Tada se čita ketubah (bračni ugovor) naglas. Onda ide faza koja se naziva nisuin.Tada mladencima bude zavezan konop oko povezanih ruku. Tada oni recitiraju sedam blagoslova Tore, a nakon toga piju blagoslovljeno vino. Tada mladoženja razbije čašu desnom nogom kao sjećanje na srušeni hram. Nakon toga zajedno se povlače u privatnu sobu kao simbol da mladoženja odvodi mladu sebi. Nakon toga ima svečani ručak.

Razvod
Razvod je u Jevrejstvu dopušten sa objašnjenjem da se može desiti da se mladenci jednostavno ne slažu. Muž može dati razvod iz bilo kojeg razloga, a uvažava se i da nema razlog. Po Tori obred razvoda se obavlja tako da muž napiše razvodni dokument i da ga ženi, nakon toga šaljući je njenim roditeljima. Međutim za razliku od braka ovdje je potrebno prisustvo rabina. Običaj je da se razvodni dokument prenosi preko posrednika, tako da se bivši supružnici više ne vide. I nakon toga ostaje obaveza muškarcu da plaća izdržavanje ženi kao dodatak mirazu.

Smrt
Smrt se u Jevrejstvu ne smatra tragedijom nego dijelom plana Jahve. Žaljenje je tu samo da iskaže poštovanje prema umrlom. Kada osoba umre tijelo se položi na pod. zatvore se oči i zapale se svijeće oko tijela. Ono se do pokopa nikad ne ostavlja na samo kao znak poštovanja. Ti koji ostaju uz umrlog nazivaju se zaštitnicima, oni ne smiju ni jesti, ni piti, jer se to smatra ruganjem umrlom pošto on to više ne može da radi. Prije pokopa tijelo se očisti i zavije u lan. Tijelo se ne smije kremirati, nego mora biti pokopano u zemlju. Obred žalosti se vrši u nekoliko faza. Prva faza je kada osoba u rodu umrloj čuje za smrt, običaj je da razdere svoju odjeću. Preko srca ako je u pitanju roditelj, preko desne strane ako je u pitanju neko drugi. U drugom djelu zabranjeno je posvetiti se žalosti, jer je osoba odgovorna da uredi sve pokop, koji je obično dva dana nakon smrti. U trećoj fazi, osoba najbliža umrloj sprema jelo koje se sastoji od jaja i hljeba. To jelo je samo za porodicu umrlog, ali pozivi radi šućuti su dozvoljeni. Slijedeći period naziva se Šiva (heb.sedam, jer traje sedam dana) u kojem se najbliži umrlom prebivaju u kući umrlog noseći odjeću sa pokopa ili onu koju su poderali. Tada ne rade ništa što im daje zadovoljstvo, ne šišaju se, sjede na podu i pri tome su sva ogledala u kući su pokrivena. Slijedeći period se naziva šlošim koji traje trideset dana nakon pokopa. Tada oni koji žale ne šišaju se, ne briju se i ne slušaju muziku. I zadnji period traje jedanaest mjeseci nakon pokopa. On je dozvoljen samo roditeljima umrlog. Tada oni izbjegavaju zabave i slavlja. Nakon toga porodica ne smije javno nastaviti žalost.

Obredi punoljetnosti
Obredi punoljetstva u monoteističkim religijama obavljaju se kada djeca navrše odgovarajuće godine. Godine u kojim se postaje obavezan za izvršavanje tih dužnosti većinom vezuju za polnu zrelost djece. Ovi obredi ni u jednoj od tri monoteističke religije nije obavezan, ali se ipak sve češće upražnjavaju. Obavljanjem ovih obreda označava se javno da su djeca postala obavezna da obavljaju svoje vjerske dužnosti. Ukoliko ih ne obavljaju, to se za razliku do tada to se označava kao grijeh. Do tih godina djeca bivaju podučavana na različite načine o dužnostima koje će nakon navršavanja određenih godina biti obavezni izvršavati. Sa druge strane pogled na grijehe do tih doba različit je za sve tri monoteističke religije. Kod Jevreja za grijehe do tog doba odgovorni su roditelji. U Islamu djeca su odgovorna za ono što znaju da je pogrešno, a roditelji imaju grijeh što dijete nisu naučili, ali nemaju i sam grijeh zbog toga što je dijete uradilo. A u Kršćanstvu djeca nisu odgovorna za svoja djela, a roditelji su odgovorni za ono što je dijete uradi a i za ono što ga nisu naučili.

Islam
Iako u kršćanstvu i judaizmu imamo posebne obrede odnosno rituale koje uvode u punoljetstvo, to nije slučaj u islamu. Dok je to precizno određeno u prethodne dvije religije, u islamu toga nema, tj nije nićim propisano da se izvodi poseban obred ili ritual. Ali to ne znaći da islam nije nista poduzeo po tom pitanju, naime, islam ima precizno određene pojedinosti u vezi punoljetstva. Zna se da djevojćica postaje punoljetna kad dobije prvu mjesečnicu, a dječak prvu poluciju. To znaći da od tog momenta djete postaje potpuno odgovorno za svoja djela i postupke, kao i da je obavezno da izvršava sve vjerske propise.Različito gledano od mjesta do mjesta, tome se pridaje različit značaj. Kod nas u Bosni tome se ne pridaje skoro pa nikakav značaj. Međutim tu kod nas imamo nešto sto se zove prva hatma, barem smo imali. To na prvi pogled nema neke veze s ovim o čemu govorimo. Ali kad malo bolje pogledamo vidjet ćemo da djete predaje prvu hatmu u godinama kad postaje punoljetno.
Kao prvo šta je to hatma?
Hatma- ar.(hatm-završiti, dovršiti) molitva u muslimana koja se moli nakon što bude pročitan čitav Kur'an.
Kad se završava hatma uče se tri zadnje sure iz Kur’ana Ihlas, Felek i Nas, s tim da se Ihlas uči tri puta a ostale dvije po jednom, poslije svake sure uči se tekbir .Ukupno tri.
Poslije toga se uči Fatiha i početak sure Bekare (ašere), time se označava početak nove hatme, jer je preporučeno da se poslije završene hatme odmah započinje nova.
Poslije toga se uči dova. Nakon svega toga slijedi darivanje svršenika hatme. To zavisi od mjesta do mjesta, pa npr. u nekim mjestima se daruje novac, negdje platno za novo ruho itd. Valja napomenuti da je to vrlo važan događaj za čitavu porodicu, dje te oblaći novo odijelo, a djevojčiće obićno stavljaju bjele marme, poslije svećanosti u džamiji, veselje se nastavlja u djetetovoj kući.

Kršćanstvo
Sakrament Svete potvrde ili Krizme zajedno s krštenjem i euharistijom čini cjelinu „sakramenata kršćanske inicijacije“. Time je ovaj sakrament nužan za primanje Kristove milosti. Potvrda je sakrament kojim osoba potvrđuje svoju vjeru i svoju pripadnost Crkvi.
U prvim stoljećima početka Kršćanstva, ovaj se obred obavljao odmah nakon krštenja tvoreći s njime, prema izrazu svetog Ciprijana, dvostruki sakrament. Kasnije se na Zapadu se uvela praksa privremenog odvajanja ovih dvaju sakramenata, dok se na Istoku ipak sačuvalo jedinstvo ovih dvaju sakramenata. U Rimu se ustalio običaj da poslije krštenja bude dvojako mazanje krizmom. Prvo mazanje bi vršio svećenik odmah nakon izlaska novoga krštenika iz krsne kupelji, a drugim mazanjem bi kasnije biskup kada stigne dovršio potvrđenje. Kada bi se krstila odrasla osoba onda bi se vršilo samo jedno pomazanje i to odmah nakon krštenja.
Danas se to obavlja kada dijete postane malo starije i zrelije da osobnije i svjesno prihvati kršćanski život, s navršenih četrnaest ili petnaest godina. Krizma je obred ulaska djeteta u svijet odraslih, dijete postaje odraslim članom Crkve. Nakon primanja tog sakramenta slijedi veliko slavlje. Na krizmi katolici primaju na sebe Duha Svetoga kojeg je Isus obećao.Kada ga je Ivan Krstitelj krstio na rijeci Jordan vidljivo mu je bio darovan Duh Sveti koji ga je pomazao za Mesiju. Čak je i sam posvjedočio:
„Na meni je Duh Gospodnji ... On me posla blagovjesnikom biti siromasima; proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima: na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje “
Evanđelje isto tako bilježi da je Isus u cijelom svom javnom životu govorio ispunjen Duhom Svetim koji mu je davao snagu i inspiraciju. Isus je toga Duha Svetoga obećao svojim učenicima kojeg su oni primili pedeset dana nakon njegova uskrsnuća, na prve Duhove. Učenici su Duha Svetog širili polaganjem ruku novokrštenicima. Da bi se jasnije označio dar Duha Svetoga, vrlo je rano uz polaganje ruku dodano i mazanje mirisnim uljem (krizmom). To mazanje tumači i sam naziv Krčanin što znači pomazanik, izvedeno iz samoga imena Krista kojega je Bog pomaza Duhom Svetim. Tako i danas ljudi prilikom sakramenta Svete potvrde primaju na sebe Duha Svetoga koji će im dati dodatnu snagu, ispuniti ih svjetlom za bolji kršćanski život, da bi što bolje mogle razumjeti ono što nam je Bog objavio.
Da bi netko mogao pristupiti Svetoj potvrdi mora biti kršten. Zatim mora se ispovjediti. Isto tako mora biti prethodno prikladno poučen o vjeri i biti u stanju svojevoljno i svjesno obnoviti svoja obećanja koje je sklopio s Bogom prilikom krštenja. Budući potvrđenici koji su bili kršteni nesvjesno, tj. kao mala djeca moraju obnoviti svoja krsna obećanja. Tada se svjesno odriču sotone i ispovijedaju krsnu vjeru. Izvorni djelitelj potvrde je biskup. Iako biskup može samo iz vrlo važnih razloga dati nekim svećenicima ovlast da dijele potvrdu, poželjno je ipak da radi značenja samog sakramenta podjeljuje on sam, zato jer je ipak zbog biskupa potvrda odvojena od krštenja. Isto tako kada biskup dijeli sakrament potvrde to jasno označuje da je učinak sakramenta koji primaju potvrđenici bliskije povezan s Crkvom, s njezinom apostolskim izvorima i poslanjima da svjedoči za Isusa Krista. Osoba prima Duha Svetoga u trenutku kada mu biskup kaže:
„Primi pečat dara Duha Svetoga.“
Nakon toga mu biskup na čelu uljem utiskuje duhovni pečat, a sada već potvrđenik odgovara s „Amen“. Važan je i sam značaj katekumenskog ulja koji se još naziva i krizma. Od tuda dolazi i taj drugi popularan naziv za ovaj sakrament. Prema biblijskom i starodrevnom simbolizmu, pomazanje uljem obiluje brojnim značajkama. Kao prvo ulje je znak obilja i radosti – osoba prima Duha Svetoga i potvrđuje vjeru te je to radostan trenutak. Ulje čisti, osobe su se prije mazale uljem prije i ili poslije kupanja – osoba se čisti od grešnog prijašnjeg života i postaje odraslim Krčaninom. Ulje služi kao podmazivo, čini stvari gipkijima, atlete i borce su prije premazivali uljem. Ono je znak ozdravljenja jer liječi udarce u rane. Isto tako pomazanik zrači ljepotom, zdravljem i snagom. Sva ta značenja možemo otkriti u sakramentalnom životu. Tim pomazanjem uljem potvrđenik postaje zauvijek obilježen Božjom ljubavlju i svojim obećanjem da će živjeti po božjem zakonu. Potvrđenika biskupu predstavlja kum. Poželjno je da to bude isti kum koji je prisustvovao i krštenju. Kum postaje pomoćnik, vodilja i uzor u kršćanskom životu potvrđenka. Osim što će ta osoba krizmaniku biti osobni prijatelj na kojeg će se uvijek moći osloniti, on mora biti dovoljno zreo i svjestan primitka te vrlo važne zadaće. Mora biti kršten, potvrđen i pričešćen te pripadat zajednici Katoličkoj Crkvi. Isto tako mu crkveni zakoni ne smiju zabranjivati vršenje službe kumovanja.

Jevrejstvo

Jevrejski obred punoljetstva naziva se Banai Micvah. Prevod ovih riječi sa Hebrejskog jezika je godine posvećenosti. Obred se obavlja za 13 godinu kod dječaka i 12 ili 13 godinu kod djevojčica. Dužnosti koje se nakon toga trebaju obavljati su dnevna molitva, post na Jon Kipur, a time ujedno postaju odgovorni za svoja djela i postaju obavezni da se vjenčaju, ali ne moraju požuriti, nego je preporučeno, po Talmudu, odložiti to od 16 do 24 godine. Ujedno sa obavezama dobijaju i prava za javno čitanje Tore i njihova se prisutnost računa za ispunjenje minjona.
Kod tradicionalnih Jevrejskih porodica cilj obreda da se djeca zahvale Jahvi na onom što dobijaju nakon tih godina, a roditelji zahvaljuju što više nisu odgovorni i kažnjavani zbog grijeha svoje djece.
Pripreme za obred obavljaju se i do nekoliko godina unaprijed. One se sastoje od slanja djece u židovske škole u kojim uče o historiji Jevreja, hebrejskom jeziku, običajima, praznicima i svim ostalim vjerskim obavezama, tako da kad prođe njihov obred punoljetnosti budu upoznati sa svime što jedan Jevrej mora znati.
Obred se obavlja na slijedeći način za dječake: Prve subota nakon što se navršeni 13 godina, dijete ide u sinagogu. Obično se za taj događaj oblači bijelo. U sinagogi dijete kaže blagoslov iz Tore koji se zove Alijah i po prvi put uči dio iz nje, i to se čita dio koji je za tu subotu namijenjen. Nakon što se obavi molitva slavljenik održi govor koji počinje sa riječima «Danas sam muškarac». Nakon što on održi govor otac ustaje i zahvaljuje Jahvi na tome da više ne mora biti odgovoran za grijehe svoga djeteta. A u novije vrijeme poslije njega ustaje i rabin i obavezuje se da će nastaviti školovati dječaka u pravilnom smjeru. Nakon ovog obreda dječak dobija naziv Bar Micvah što u prevodu znači « sin posvećenosti». I nakon toga organizuje se zabava u kući roditelja i tim povodom gosti donese poklone slavljeniku. Tradicionalno poklon se sastoji od knjiga za molitvu, malih svitaka sa tekstom iz Tore, seta za pisanje ili novca koji se štedi za koledž, ali u novije vrijeme daju se pokloni koji bi se dali bilo kojem djetetu od 13 godina.
Obred za djevojčica za tradicionalne jevrejske porodice sastoji se samo od male zabave na kojoj slavljenica dobija poklone koji su iste prirode kao i kod dječaka. Ali takođe u novije vrijeme polako postaje običaj da se i kod djevojčica obavlja isti obred kao i kod dječaka. Nakon obreda djevojčica dobija naziv Bat Micvah što u prevodu znači «Kćerka posvećenosti».
Isti obred se takođe obavlja za 83 godinu Jevreja koji doživi toliko. Razlog zato je što se 70 godine smatra prosjek godina koji čovjek može doživjeti, a 83 rođendan je 13-ti od 70.

21.04.2006.

RELIGIJA-Prvi dio

Posto cemo svi imati trecu ocjenu iz odgovora (referata) evo i male pomoci u vezi toga. Ovo je prvi dio ,odnosno jedan od tri referata. I ostale cemo postaviti narednih dana. Sretno u ucenju!

GRIJEH I GRIJEŠENJE U MONOTEISTIČKIM RELIGIJAMA
( Pojam i vrste grijeha )

Šta je grijeh?
Grijeh je čin koji se protivi nekoj vjerskoj ili moralnoj normi. Grijeh je kada čovjek učini zlo koje je mogao izbjeći, tj. ne učiniti. Grijeh – svjestan i svojevoljan prekršaj božanskog zakona, profanacija svetoga. To je općereligijski pojam, ali je na poseban način produbljen u kršćanstvu. U vezi je s pojmom – zla i čovjekovo je sudjelovanje u – moralnom zlu.

Vrste grijeha:
a) prema težini (lahki i teški), b) prema motivaciji (7 glavnih grijeha = 7 motiva za koje ljudi su spremni učiniti grijeh!), c) prema činjenju (GREŠNI STAV, GREŠNI ČIN, GREŠNO STANJE), d) prema izvoru (osobni i istočni); e) prema načinu (mišlju, riječju, djelom, propustom); f) prema cilju (grijeh i zlo protiv sebe, grijeh i zlo usmjereno protiv Boga, grijeh i zlo protiv bližnjih, grijeh i zlo protiv prirode, ovoga svijeta)

GRIJEH I GRIJEŠENJE U ISLAMU
Poslanik s.a.v.s. rekao: 'Klonite se sedam grijeha!' Rekoše: 'O Allahov Poslaniče, koji su?' Reče: 'Pripisivanje druga Allahu dž.š., sihr, ubistvo na bigajri-hak, jedenje kamate, jedenje imetka siročeta, bježanje sa bojnog polja i potvora poštenih vjernica!'
1. Širk (pripisivanje Allahu saučesnika – veliki i mali širk); 2. Sihr (čaranje); 3. Ubistvo ('Rekao je Allahov Poslanik s.a.v.s.: 'Nije dozvoljeno proliti krv muslimana (ubiti ga), koji svjedoči da nema drugog gospodara mimo Allaha i da sam ja Njegov Poslanik, osim u tri slučaja: Oženjeni bludnik, ubistvo za ubistvo i onoga ko napusti svoju vjeru i zajednicu (murted)!'); 4. Jedenje kamate; 5. Jedenje imetka jetima (zloupotrijebiti nemoć); 6. Bježanje sa bojnog polja (pobjeći u boju protiv neprijatelja) 7. Lakovjerje kreposnih vjernica (žena).
Kur´an često upotrebljava dva karakteristična izraza da bi označio dobro i zlo: ma´ruf, koji označava (dobro), koje poznaje čitav svijet i koje kao takvo prihvata cijeli, a žnači prikladan ; munker, što znači neuobičajan (zlo) koje poznaje čitav svijet.
Kur´an svoje vjernike naziva "najboljom zajednicom" i to objašnjava na sljedeći način: jer "Vi naređujete da se radi ono što je dobro (ma´ruf), a zabranjujete ono što je zlo (munker) i vjerujete u Boga".

GRIJEH I GRIJEŠENJE U KRŠĆANSTVUU kršćanstvu grijeh je prekršaj Božije zapovijedi, prestanak sudjelovanja u Kristovu životu, poricanje vlastita poziva. Grijeh je čin nevjere prema Bogu, okretanje od Boga, raskid s Bogom. Stoga svijest grešnosti u kršćanskom smislu jest i svijest o Bogu, spoznaja Boga. Treba razlikovati iskonski grijeh (-istočni g.) i njegove posljedice od osobnoga, konkretnog grijeha. U osobnom grijehu razlikuju se objektivna strana čina (-materijalni grijeh) od njegove subjektivne, osobne strane (-formalni grijeh).
U novom zavjetu svi su ljudi griješnici, svima je potrebno obraćenje i prihvaćanje naviještenog spasa Kristovom milošću. Kršćanska teologija razlikuje grijeh kao čin čovjekove volje kojim se svjesno i svojevoljno opredjeljuuje protiv Boga i čovjeka, te grijeh kao stanje što proizilazi iz tog čina, popračeno odsutnošću božanske – milosti.
Bog mrzi grijeh neizrecivom mržnjom, ali ljubi griješnika ljubavlju jačom od smrti. To je velika objava Jehovina karaktera. Bog rado oprašta grijehe, svakome čovjeku koji se odluči iskreno pokajati i odreći se bezakonja tj.grijeha.

GRIJEH I GRIJEŠENJE U ŽIDOVSTVU
Suštinu grijeha u judaizmu možemo izvesti iz saveza ovog naroda sa Bogom u Sinajskoj pustinji, kada je Bog Jevrejima, preko Mojsije, dao zapovijedi i ostale zakone obavezujući njih da ih se pridržavaju, a Sebe da će im dati u naslijeđe «Obećanu zemlju,» štititi ih, razmnožavati i nagrađivati drugim dobrima.
U židovstvu grijeh nije samo prekršaj zakona već i povreda saveza s Bogom. Grijeh ima osobnu i društvenu dimenziju.
Osnovu Božijih zapovijedi iz tog saveza čini Dekalog (Deset zapovijedi). U deset Božijih zapovijedi, sadržano je deset grijeha koji se ne smiju činiti, a ti su: idololopoklonstvo, ubistvo, preljuba, krađa, lažno svjedočenje, neposlušnost roditeljima, uzaludno izgovaranje Božijeg imena, nesvetkovanje subote, zavidnost i želja za tuđom ženom.

ZAKLJUČAK
Grijeh se nikad ne tiče samo osobe koja ga je učinila: kakav god on bio - grijeh narušava red u čovjeku, red kakvim ga je Bog dobrim učinio - grijeh narušava odnos sa Bogom koji želi da se stasamo u odrasle osobe, a često puta grijeh narušava i dobro naših bližnjih. Svaki grijeh se tiče i zajednice jer zlo koje unosimo u svijet po svom grijehu zadire i u sreću drugih. Svaki grijeh čini neko zlo (pa makar i samom sebi).

19.04.2006.

Nacrtna za M1

Za grupu M1 evo algoritmi za izradu zadataka na pismenoj iz nacrtne.

Sretno!!!!!!!!!

6.1 Ortogonalna projekcija

1. Nacrtati tragove ravni R1 (-4,3),R2 (-4,5). Naći tačku A' (-1,1,0) i C ' ( 5,3,-)
2. Kroz A' povući sutražnjicu paralelnu sa R1. Tamo gdje se ta sutražnjica presječe sa x- osom tu je tačka T1. Kroz T1 povući sutražnjicu paralelnu sa R2. Povucite normalu sa A' na x-osu. Tamo gdje se presjeku normala i sutražnjica kroz T1 je tačka A''.
3. Kroz C ' povući sutražnjicu paralelnu sa R1. Tamo gdje se ta sutražnjica presječe sa x- osom tu je tačka T2. Kroz T2 povući sutražnjicu paralelnu sa R2. Povucite normalu sa C ' na x-osu. Tamo gdje se presjeku normala i sutražnjica kroz T2 je tačka C ''.
4. Iz tačke A' spustiti normalu na R1. Tamo gdje se normala i R1 presjeku je tačka T3. Na normalu sa centrom u T3 nanijeti luk dužine A'' X ( razdaljina A'' od X ose). Tu je Presjek luka i normale je tačka (A).
5. Iz tačke C ' spustiti normalu na R1. Tamo gdje se normala i R1 presjeku je tačka T4. Na normalu sa centrom u T4 nanijeti luk dužine C '' X ( razdaljina C '' od X ose). Tu je Presjek luka i normale je tačka (C).
6. Spojiti tačke (A) i (C). Naći simetralu . Presjek simetrale i (A)(C) je tačka (S). Na simetralu sa obije strane sa centrom u (S) nanijeti dužinu (A)(S). Presjeci luka i simetrale su (B) i (D).
7. Produžiti pravu (A)(S) do presjeka sa x osom. Tu je tačka T5. Spojiti T5 sa A'. Dignuti normalu iz (S) na R1. Presjek normale i A' T5 je tačka S '. Kroz S ' povući sutražnjicu paralelnu sa R1. Presjek sutražnjice i x ose je T6. Kroz T6 povući sutražnjicu paralelnu sa R2. Dignuti normalu iz S ' na x osu. Presjek normale i sutražnjice je tačka S ''. Na sutražnjicu kroz S ' nanijeti dužinu S '' X. To je tačka S0.
8. Produžiti pravu (B)(S)(D) do presjeka sa x osom. Tu je tačka T7. Spojiti T7 sa S '. Dignuti normalu iz (B) i (D) na R1. Presjek normale iz (B) i S ' T7 je tačka B'. Presjek normale iz (D) i S ' T7 je tačka D' Kroz B ' i D' povući sutražnjicu paralelnu sa R1. Presjek sutražnjice kroz B' i x ose je T8. Kroz T8 povući sutražnjicu paralelnu sa R2. Dignuti normalu iz B' na x osu. Presjek normale i sutražnjice je tačka B ''. Presjek sutražnjice kroz D' i x ose je T10. Kroz T10 povući sutražnjicu paralelnu sa R2. Dignuti normalu iz D' na x osu. Presjek normale i sutražnjice je tačka D ''.
9. Spojiti A'B'C 'D' i A''B''C '' D''. To su baze piramide.
10. Produžiti B''S ''D'' i B'S 'D'. Tamo gdje se presjeku je tačka M. Spojiti M sa S0. Na pravu MS0 nanijeti dužinu 6 cm. Povući sutražnjicu kroz M paralelnu sa R1. Presjek te sutražnjice i B'S 'D' je tačka V'. Podignuti normalu iz V' na x osu dok se ne presječe sa B''S ''D''. Tu je tačka V''. Spojiti A', B',C ' i D' sa V'. Spojiti A'', B'',C '' i D'' sa V''.



6.5 Ortogonalna projekcija

1. Nacrtati tragove ravni R1 (-5,4),R2 (-5,6). Naći tačku S ' (3,3,0)
2. Kroz S ' povući sutražnjicu paralelnu sa R1. Tamo gdje se ta sutražnjica presječe sa x- osom tu je tačka T1. Kroz T1 povući sutražnjicu paralelnu sa R2. Povucite normalu sa S ' na x-osu. Tamo gdje se presjeku normala i sutražnjica kroz T1 je tačka S ''.
3. Iz tačke S' spustiti normalu na R1. Tamo gdje se normala i R1 presjeku je tačka T2. Na normalu sa centrom u T2 nanijeti luk dužine S '' X ( razdaljina S'' od X ose). Tu je Presjek luka i normale je tačka (S). Na sutražnjicu kroz S ' nanijeti dužinu S '' X. To je tačka S0.
4. Oko (S) opisati kružnicu poluprečnika 3,5. Na kružnicu podijeliti na 8 dijelova tako što će se ne kružnicu nanositi luk ugla od 45 stepeni. Spojimo svaku drugu tačku. Tako smo dobili kvadrat(A)(B)(C)(D)kojem je (S) presjek dijagonala. Radi lakšeg crtanja paziti da ni jedna dijagonala nije okomita na R1.
5. Produžiti pravu (A)(S)(C) do presjeka sa x osom. Tu je tačka T3. Spojiti T3 sa S '. Dignuti normalu iz (A) i (C) na R1. Presjek normale iz (A) i S ' T3 je tačka A'. Presjek normale iz (C) i S ' T3 je tačka C ' . Kroz A ' i C ' povući sutražnjicu paralelnu sa R1. Presjek sutražnjice kroz A' i x ose je T4. Kroz T4 povući sutražnjicu paralelnu sa R2. Dignuti normalu iz A ' na x osu. Presjek normale i sutražnjice je tačka A ''. Presjek sutražnjice kroz C ' i x ose je T5. Kroz T5 povući sutražnjicu paralelnu sa R2. Dignuti normalu iz C ' na x osu. Presjek normale i sutražnjice je tačka C ''.
6. Produžiti pravu (B)(S)(D) do presjeka sa x osom. Tu je tačka T6. Spojiti T6 sa S '. Dignuti normalu iz (B) i (D) na R1. Presjek normale iz (B) i S ' T6 je tačka B'. Presjek normale iz (D) i S ' T6 je tačka D'. Kroz B ' i D' povući sutražnjicu paralelnu sa R1. Presjek sutražnjice kroz B' i x ose je T8. Kroz T8 povući sutražnjicu paralelnu sa R2. Dignuti normalu iz B' na x osu. Presjek normale i sutražnjice je tačka B ''. Presjek sutražnjice kroz D' i x ose je T10. Kroz T10 povući sutražnjicu paralelnu sa R2. Dignuti normalu iz D' na x osu. Presjek normale i sutražnjice je tačka D ''.
7. Koristeći A'B'C 'D' konstruirati elipsu na jedan od četiri načina. Koristeći A''B''C ''D'' konstruirati drugu elipsu na neki od četiri načina.
8. Produžiti B''S ''D'' i B'S 'D'. Tamo gdje se presjeku je tačka M. Spojiti M sa S0. Na pravu MS0 nanijeti dužinu 6 cm. Povući sutražnjicu kroz M paralelnu sa R1. Presjek te sutražnjice i B'S 'D' je tačka V'. Podignuti normalu iz V' na x osu dok se ne presječe sa B''S ''D''. Tu je tačka V''. Spojiti A' i C ' sa V'. Spojiti A'' i ,C '' sa V''.


7.1. ortogonalna projekcija
1. Naći tačke A(1,5,0), B(5,1,0) i C(-,-,0) (C je znači koordinatni početak).
2. U tački A' je ujedno i E'. U tački B' je ujedno i F '. U tački C ' je ujedno i G '.
3. Dignuti normalu iz E' , F ' i G ' na x osu. Nacrtati pravu y = v( trenutno nemam dužinu visine kod sebe). Presjek normale iz E' sa y=v je E ''.Presjek normale iz F' sa y=v je F ''. Presjek normale iz G ' sa y=v je G ''.
4. Spojiti A'' i E'', B'' i F'' , C '' i G ''.
5. Nacrtati ravan sa tragovima R1(-3, ) i R2(-3,2) . Presjek R2 sa A''E '' je 1''. Presjek R2 sa B''F '' je 2''. Presjek R2 sa C '' i G'' je 3''.
6. 1' je u tački A', 2' je u tački B', 3' je u tački C '.
7. Iz tačaka A', b' i C ' povući normale na R1. Presjek normale iz A' sa R1 je T1. Iz T1 nanijeti luk dužine 1''X(udaljenost 1'' od x ose). Presjek normale iz A' i luka je (1).
8. Presjek normale iz B' sa R1 je T2. Iz T2 nanijeti luk dužine 2''X(udaljenost 2'' od x ose). Presjek normale iz B' i luka je (2).
9. Presjek normale iz C ' sa R1 je T3. Iz T3 nanijeti luk dužine 3''X(udaljenost 3'' od x ose). Presjek normale iz C' i luka je (3).
10. Spojite (1)(2)(3).

16.04.2006.

SKENDER KULENOVIC!

Ovo su dva soneta koja su obavezna. Ima jos jedan pod nazivom Mrtvo korito koji je takodje obavezan ali ga nisam uspjela naci pa ako neko uspije zamolila bih da ga posalje. Pored tri obavezna duzni ste obraditi jos 5 soneta po vasem izboru.

PISMA


Kucno postansko sanduce, i ista t ista dilema.
Izvadim kljuc, pa kazem: Bolje, ne otvori!
Na sva ta draga pisma sto ih unutra nema
budi sanduk cutnje i nista ne odgovori.

Kazem, pa otvorim, i opet u me zrene,
ljuta sto je budim, crna macka praznina.
I u jednom kutu, od prijatelja il zene,
pisma sto nece stici cita paucina.

Ruka tad zatvori sanduk - to skrine kljuc bez ruke.
Oci jos okrznu ime - to gledaju oci bez zjena.
Trenuci otreznjenja kad saznam da nema me vise,

i da se to svakoga jutra napravim od zbuke.
Nicega vise nisam ni oblik ni sjena.
I kao samoj sebi samo praznina mi pise.

[b]
RUSA PJESMA[/b]
Sklupcila si se u meni u tmulo nemusyo jao.
Ne znas da li da sidjes medju skoljke mi, ponor duboko,
il da iscvates u nebo - da budes zvjezdani bokor.
Crnis se, pjesmo, u meni ko mjesec neizgrijao.

Vilo zelenca jezerskog pod sklopom mi trepavica -
ni cuk ti ne vidje izron ni alga sto te leluja.
Sumo sa stablima jeke, sa liscem od slavuja,
crnico azurna, sva u groznici zvjezdanih klica,

ne izlazi, jezerko, u rijec - u mjeseceve cini,
sumo od biglisa, zamri, u harfi-paucini,
ne propupajte, sunca, iz zora zvjezdanih mlijeci:

Sutra, kad zadani opet, bices mi, pjesmo, ko pljeva.
U jalovu buljices plavet, u rosi mrtva seva,
i ja, strasilo isto, u istu strnjiku rijeci.

11.04.2006.

MARKO VEŠOVIĆ!

Posto znam da ce vas malo ko naci pjesme evo da pomognem...Ova pucnjava


Ova pucnjava u krv nam legla. Bez pucnjave se
(ko ni bez kafe izjutra) ne možeš rastrijezniti.
A sjećaš li se, s početka rata, kako bi iza treska
granate, nastao među nama muk sličan onoj
grobnoj tišini koja bi nastala kad neko,
u krčmi, nešto lane protiv Tita il Partije?
Sad nam granate u kost unišle. Kad je tišina,
napet si kao struna. Sve misliš: bože, šta li nam
sad spremaju? Tom tišinom nam dodatno
u kosti strah utjeruju. A čim se mitraljez glasne,
ja odmah olabavim, žena počne praviti razljevak,
djeca se po kući raskokodaču. Opet se puca, znači,
opet je sve u redu. Juče, ja se vratio s posla
i pitam: je li se pucalo, dok mene nije bilo?
najmlađa šćer mi kaže: ih, da znaš, tata
kako su dvije fino profijukale


POTPIS


Trčim s kćercicom u ruci -
Granate su nas, opet, iznenadile na ulici.
Granate, već stoljećima, svaki dan padaju,
I svaki put iznenade.
Požurujem je ljutitom galamom:
Srdžvu s tobdžija srpskih
Prenosim na dijete čekano deset godina
Da se potpišem, veli mi, dok prolazimo

Kraj plohe snijega, netakunutog, u parku.
Umjesto da je izgrdim,
Dopustih - ko zna zašto - da njezin kažiprst
Tu nježnu bjelinu načne
A potom oko ćirilične IVANE VEŠOVIĆ
Moj kažiprst je kružnicu opisao
Neprobojnu

Kao u bajkama.




Trešnjevačka euologija

Na Trešnjevci je izgorjela kuća
Čitao sam jutros u novinama
Koliba prignječena betonom i zgradama
Oko fasada su joj rasli makovi. Razlog banalan
Psić je trčao oko električne peći

Tri žarne niti obasjavaju sobu
A odsjaj s plastičnoga linoleuma
Grije ulicu.
Unutra je hladno.
Sjedimo na pocijepanom trosjedu i sanjamo

Jutros se udala belgijska kneginja
Spavat će večeras na grašku
Ima i slika, u boji.
Podstanarska obitelj ostala bez kinderbeta
Otputovao je sa malenim

Zebu joj stopala
Mansandra se od svjetlosti ne stigne ugrijati
Okreni grijač neka žari jače
Ispod frižidera nastaje lokva
Jedini se on stigao otopiti.



Uđite slobodno
Ovdje su vam prije živjeli studenti
Baš su vam divne, ostavili slike
Slavina malo kapa.
Nije to ništa.

Iza nas dvoje, ostala je
šaka puna fotografija
Barem sam nekog mogao spasiti
Da sam ostao ja
Bili bi govori manji

Na zgarištima ne rastu lopoči
U raju je smiraj dana
Dječak i pas trče poljanama
Vije ih vjetar dok sunce zalazi
Pas je zastao i gleda
Kako lopoči šire svoje cvjetove

Čitao sam jutros u novinama

NA CETRDESETI RODJENDAN

Cetrdeseta tu je; a eto - ne zaradih
Ni zatvor, ni medalju. I nista osobito
Uspio, eto, nisam da saznam. Ni da sazdam.

Ni zivljenih istina, ni istinita zivljenja.
Dusa je, ko svagda, roda tek s jednom nogom u bari.

Ni istinita zivljenja, ni zivljenih istina.
Al se bar stisala dvorjanska laska sto je
Istinu o kraljevstvu drzala podaleko
Od usiju vladara.

Sta bi s onim mladicem koje se pred zrcalom
Divio svome licu ko sto se izletnici
Zalasku sunca dive?

Sta bi s onim mladicem sto vjerovase da se
Duvanjem u vale poplavi mozes oduprijeti?
Sad, cin mu svaki biva - patuljak sto vrat lomi
Preko zrnca pijeska. Sada mu, sve, iz saka,
Klizi ko nauljena ledja grckih hrvaca.

I ramenima slijeze pred poplavama raznim.
U srednjim dozama uzasava se nad Jagom.
Jer zna: sa svijetom je kao sa starim sagom
Ciji se nabori vise ne mogu ispraviti.

09.04.2006.

Tražili ste....Dobili ste... Latinski

Dosta vas je tražilo latinski prevod rečenica i u skladu sa potražnjom mi smo napisali prevode rečenica od 59 vježbe do 77 vježbe. Međutim, mi se izvinjavamo, jer nekih rečenica nema. A to su:
59 vježba-sa našeg 1
60 vježba- sa našeg 2 i 3
71 vježba- sa latinskog 5, sa našeg 1 i 2
76 vježba- sa latinskog 4 i 6, sa našeg 2
77 vježba – sa latinskog 4 i 6, sa našeg 1 i 2
Ukoliko neko od vas ima navedene rečenice molimo da pošaljete prevod na mail:

streberke_pbgs@yahoo.com

No dosta priče, evo onog što se tražili. Nadamo se da će vam koristiti.

59 vježba- Perifrastična konjugacija aktivna


1. Populi nostri libertatem patriae semper defensuri sunt
Naši narodi uvijek namjeravaju braniti slobodu domovine.

2. Sallustius scribit: «Bellum scripturus sum, quod populus Romanus cum Iugurtha gessit.
Salutarije piše: Namjeravam pisati o ratu kojeg je vodio Rimski narod protiv Jugurtina.

3. Cicero, cum ex Italia fugiturus erat, a militibus Antonii necatus est.
Ciceron, kojeg bivša Italija namjeravaše protjerati, od vojnika Antonija bijaše ubijen.

4. Iniuriam qui facturus est iam fecit.
Nepravda koja se namjerava učiniti već je učinjena.

5. Ceasar non solum Galliam, sed etaim Britanniam imperio Romano adiecturus fuit,
Cezar je Rimskom carstvu namjeravao dodati ne samo Galiju nego i Britaniju.

1. Slogu naših naroda kanimo najbrižnije čuvati.


2. Aristonik je namjeravao osnovati «Državu sunca».
Aristonicus cicitatem solis conditurus fuit.


60 vježba- perifrastična konjugacija pasivna


1. Memoria nobis cotidie exercenda est
Treba da vježbamo naše pamćenje svaki dan.

2. Optimi scriptores discipulis diligenter legendi erunt.
Najbolje pisce trebat će učenici da marljivo čitaju.

3. Hannibali Alpes superande fuerunt.
Hanibal je trebao da savlada Alpe.

4. Apud Aegyptios corpora mortuorum condienda erant.
Kod Egipćana mrtvo tijelo je trebalo biti balzamirano.

5. Notum est illiud Catonis: Ceterum censeo Carthaginem esse delendam.
Poznata je ona Katonova : «U ostalom smatram da Kartagu treba uništiti.

6. De gustibus non est disputandum.
O ukusima se ne treba raspravljati.

1. Učitelj treba da hvali marljivost učenika.
Magistro diligentus discipulus laudandus est.

2. Slogom treba odvraćati zajedničku pogibao.


3. Ljude moramo prosuđivati po značaju.


67 vježba II dio


1. In bello videtur, quid amor patriae possit.
U ratu je viđeno šta može ljubav prema domovini.

2. Notum est, cur Athenenses Socratem accusaverint.
Poznato je zašto je Atenjanin Sokrat bio optužen.

3. Ego, quid futurum sit, nescio.
Ja ne znam šta će biti.

4. Magister narrat, quomodo Galli a Cesare victi sint.
Učitelj priča kako su Gali od Cezara pobijeđeni.

5. Tiberius Batonem interrogavit, cur Illyrii contra Romanos rebellarent.
Tiberius je pitao Batona što se Iliri protiv Rimljana bune.

6. Diogenes aliquando lucernam accensam gestans meridie in foro ambulabant; rogatus, quid agerent, respondit :» Hominem quaero».
Diogen jednom šetao trgom noseći zapaljenu svjetiljku, upitan šta radi on odgovara: « Tražim čovjeka»

7. Pythagorei, quid quoque die egissent, dixissent, audivissent, vesperi commemorabant.
Pitagorejci su uvečer pričali ono šta i kog dana radili, govorili, slušali.

8. Alexander Magnus non constituit , ad quem regnum suum venturum esset.
Aleksandar veliki nije odredio kome carstvo treba da bude ostavljeno.

1. Primjer Odiseja uči što može mudrost i hrabrost.
Exemplum Ulixis docet quid fortitudo et sapientia possit.

2. Livije pripovijeda kako je Romul osnovao Rim.
Livius narrat quomodo Romulus Romam condiderit.

3. Vojskovođa upita poslanike što hoće.
Dux interrogavit legatum quid velent.


68.vježba- Namjerne i zahtjevne rečenice


1. Do ut des.
Dajem da daš.

2. Romani primo bellabant ideo, ut liberi essent postea ut aliis imperarent.
Rimljani su prvo ratovali zato da budu slobodni a zatim da drugim vladaju.

3. Penolopa textam vestem noctu retexuit ut procos molestos fallerent.
Penolopa je noću već izatkani pokrov parala da prevari nametljive prosce.

4. Cato sibi ipse mortatem conscivit, ne Caesarem totius civitatis principem agnosceret.
Katon je sam sebi zadao smrt da ne bi priznao Cezara kao gospodara čitave države.

5. Romani militibus quo fortius pugnarent, praemia proponebant.
Rimljani su vojnicima da se što hrabrije bore obećavali nagradu.

6. Vercingetorix suos hortatur, ut communis libertatis causa arma capiant.
Vertingetoris svoje opominje da se radi zajedničke slobode late oružja.

7. Graeci a Troianis postulaverunt ut Helenam redderent.
Grci su od Trojanaca zahtijevali da vrate Helenu.

8. Pluto a Iove petivit, ut sibi Proserpinam, Cereris filiam, in matrimonium daret.
Pluton je tražio od Jupitera da mu da Prosebinu, Cererinu kćerku, za ženu.

1. Marljivo učite da budete korisni svome narodu.
Diligenter discitote ut populo vestro utiles sitis.

2. Hanibal pobježe iz Kartage da ne bude predan Rimljanima.
Hanibal Cartagine fugit ni tradertut Romanis.

3. Senat odluči da se Kartažanima navijesti rat.
Senatus dekrevit ut Cartaginensis ubs bellum indicertur.


70 vježba- Vremenske rečenice

1. Cum Romam venero, ad te scribam.
Kad dođem u Rim, pisat ću ti.

2. Oracula evanuerunt postquam homines minus creduli esse coeperunt.
Proročišta su nestala pošto su ljudi počeli biti manje praznovjerni.

3. Iudex non iudicabit priusquam verum exploraverit.
Sudac ne sudi prije nego istraži istinu.

4. Pompeius, ut equitatem suum pulsum vidit, acie excessit.
Čim je svoju vojsku vidio, Pompej je izašao iz bojnog reda.

5. Dum Epaminondas rei publicae praefuit, Thebae caput totius Graeciae fuerunt.
Kada je Epiminonda bio na čelu države, Teba je bila glavni grad čitave Grčke.

6. Nero, cum morertur dixisse traditur: « Qualis artifex pereo!».
Priča se da je Neron kad je umirao rekao: « Kakav umjetnik umire!».

7. Agamemnon, cum domum redisset, a Clytaemestra coniuge interfectur est.
Agamemnon bijaše ubijen od svoje žene Klitemestre kada se vrati kući.

8. Cum Troia a Graecis diruta esset, Aeneas cum pauscis comitibus in Italiam migravit.
Kada Troja bijaše razorena od Grka, Enej je preselio u Italiju sa nekolicinom drugova.

1. Čim je Filip ubijen, Atenjani se odmetnuše od Makedonaca.
Ut Philipus interfectum esset, Atheniensis a Macedonis defecit.

2. Kada je Pir jurišao na grad Argos, ubijen je udarcem crijepa.
Cum Pyirhus in urbem Argorem oppugatum esset ictu tegulae interfeciret.

3. Kada je Epindonda pao, propala je sva slava Tebe.
Cum Epaminondas casurus esset, Thebarum tota gloria interiit.

71 vježba – Uzročne rečenice

1. Nemo prudens punit, quia peccatum est, sed ne peccetru.
Niko pametan ne kažnjava zato što se pogriješilo nego da se ne griješi.

2. Mulieres Ardubae, quoniam libertatem servare non poterant, in fulmen se cum infantibus praecipitaverunt.
Žene Ardobe, budući da nisu mogle sačuvati slobodu, u rijeku su se sa novorođenčadi bacile.

3. Scipio Maior, quod Africam domuerat, Africanus appellatus est.
Scipion stariji je nazvan Afrički zato što je pokorio Afriku.

4. Lacedaemonii Themistoclem accusaverunt, quod societatem cum rege Persarum fecisset.
Lakedemonjani su optužili Temistokla zato što je sklopio savez sa Perzijskim carom

5. Hannibal captivos Romanos, cum a suis redempti non essent, venumdedit.


6. Alcibiades, cum in Graecia totus non esset, in Asiam profugit.
Alkibijad, kako nije bio siguran u Grčkoj, je pobjegao u Aziju.

1. Roditelje moramo poštovati jer su nas rodili i odgojili.


2. Rimljani se radovahu što je Oktavijan pobijedio Antonija i Kleopatru.



3. Budući da je Paris oteo Helenu, Grci zavojštiše na Troju.
Cum Paris Helenam rapuisset, Graecus Troye bellum intulerunt.

76 vježba- Pogodbene rečenice- realne i potencijalne.

1. Si vis esse sanus, ablue saepe manus.
Ako hoćeš biti zdrav, uvijek peri ruke.

2. Si laboraveris, habebis.
Ako uradiš, imat ćeš.

3. Nisi errorem confessus eris, magister tibi irascetru.
Ako ne priznaš grešku, učitelj će se ljutiti na tebe.

4. Si dicinus mundum creatum esse, erremus.


5. Tempus me deficiat, si Hannibalis proelia describere velim.
Ako želim opisati Hanibalove bitke , vrijeme mi nedostaje.

6. Haec si tecum patria loquatur, nonne impetrare dedeat?


1. Ako neprijatelji pređu naše granice, navaliti ćemo na njih.
Si hosti nostre dinem transet, in eis adoturus sumus.

2. Ako ne bismo suzbijali praznovjerje, ne bismo bili razboriti.


77 vježba- Irealne pogodbene rečenice.

1. Si velles, posses. Si voluisses, poutuisses.
Da hoćeš, mogao bi. Da si htio, mogao si.

2. Nisi Alexander essem, vellem esse Diogenes.
Da nisam Aleksandar, htio bih biti Diogen.

3. Si tacuisses, philosphus manisses.
Da šutiš, ostao bi filozof.

4. Galli urbe Roma potiti essent, nisi clangor anserum subito ortus esset.


5. Si diligentior esses, a magistro laudareris.
Da si vrijedan, učitelji bi te pohvalio.

6. Nisi concordes essemus, res publica nostra valida non esset.


1. Da ljudi ne rade, ne bi bili ljudi.


2. Da nisam primio tvoje pismo, ne bih otputovao.












05.04.2006.

RELIGIJA!!!

Ovaj put vam dajemo materijal iz religije. Mozda nekog opuca koji prenos pa uzme da uci :) sala mala!
Misticizam

-To je ucenje, ponasanje, praksa koja je prisutna u monoteistickim rligijama(zidovstvo, islam, krscanstvo).
-misticno tumacenje Tore: smatraju da rijeci, slova imaju simbolicko/brojcano znacenje-to se zove kabula (npr. crvena vrpca oko ruke)
-u krscanstvu misticizam je zastupljen kroz monaške redove, ashetski redovi, isposništvo, odricanje od spoljnjeg svijeta, zavjeti (šutnje i sl.)
-u islamu je zastupljen kao sufizam. Tesavuf je nauka koja se bavi sufizmom. Imamo dvostruko tumacenje: neki sufizam posmatraju kao sastavni dio islama od samog pocetka, a drugi kao nesto sto je nastalo u odredjenom hostorijskom trenutku vezan za grupaciju
-sufizam je nastao od arapske rijeci sufun sto znaci vuna. Smatraju da je nastao u Medini a kasnije se razvio kao teorija, disciplina.
- oni koji smatraju da je sastavni dio islama smatraju ga kao neprestano sjecanje na Boga koj ese ocituje kroz praksu, rituale, zikr, ponavljanje Bozijeg imena- to dovodi do posebnog stanja svijesti, pročišćenja covjekovog uma, misli
-sufizam je :
• pobozno siromastvo-skromnost
• covjekova potreba za unutarnjim jedinstvom, mir sa svijetom koji nas okruzuje, te odnos izmedju ovoga svijeta i onog svijeta
• nastojanje da se stekne znanje o skrivenim istinama, jasno i skriveno znacenje odredjenih ajeta, predstavlja nacin dolazenja do nekih istina
• potpuna predaja, poniznost i pokornost Bogu
-sufizam je odigrao zancajnu ulogu u islamu, ima razvojne faze u teorijskom smislu, ima svoju hijerarhiju(sufijska bratstva/redove- znacajna uloga u sirenju islama ali i u njegovom ocuvanju)
-ima politicku(oblik razumjevanja islama i prakse) i vojnu(bila prisutna, islamske vojske sastavlje ne od sufija) ulogu, dimenzije

Put i pravci koji se slijede u sufizmu
Tarikat- djeluje u BiH-bratstvo, organizaciono uslovljen, institucionalni oblik
-Postoje 4 stepenice/ faze uspinjanja u spoznaji Boga:
1. doslovna primjena zakona/serijat
2. naci unutarnje jedinstvo na duhovnoj stazi kojom covjek ide-TARIKAT
3. naci bliskost sa Bogom kroz spoznaju- MARIFET
4. naci jedinstvo sa Bogom kroz istinu-HAKIKAT
5. –klasicna islamska ulema prihvata prve dvije faze kao nesto sto je elementarno u islamu z asvakog muslimana
–veoma su kriticni, skepticni prema 3 i 4 stepenicijer su upitne pa i opasne iz razloga sto je njihovo glavno sredstvo spekulativna filozofija, vide neumjesno nastojanje covjeka da se predju granice ljudske percepcije na iracionalan nacin kroz ekstaticna stanja,intuitivno, nije svojstveno svakom covjeku i spada u sveru iskustvenog
–vode u to da je ta vrsta spoznaje dostupna samo nekima a nije povjerljiva
„Mi mozemo shvatiti neshvatljivost neshvatljivog, ali ne mozemo i samo neshvatljivo.“
• „ On tebi objavljuje Knjigu, i u njoj ima ajeta koji su jasni, razgovjetni. Oni cine glavninu Knjige, a drugi su manje jasni. Oni cija srca su pokvarena (koji zastranjuju) slijede one nejasne iz Knjige zeljni smutnje ili zeljni svoga tumacenja.“

- Vjerovanje u magijsko znacenje brojeva ( brojcane vrijednosti slova, broja) nema neko utemeljenje
- Vode u sinkretizam
- Mesijanstvo se izrazava u sufijskim bratstvima kroz kult licnosti- pojedinci dobijaju posebne stepene izrazavanja, svetištva
- Hakikat je izlozen kritici, opasnost od poskliznuca u panteizam (nestajanje, personifikacija)
- Mistik Haladž-10 st.-jedan od najvecih mistika, njegovi stilovi, razmisljanja, proglaseni otpadnickim, zatvorili ga a zatim i pogubili


Ekonomija
/kamata/

- novac, trziste, robe i usluge imaju svoje mjesto u svetim tekstovima, odnos je razlicit ali imaju jedno zajednicko: odnos prema kamati kao dijelu poslovanja
- u ekonomije novab je roba, banka posluje novcem, kad se posmatra kao roba on se prodaje i kupuje
- kamata je vrijednost koju placas kod kupovine, prodaje ili obrta novca
- novac i kamata su znacajne u ekonomiji
- pored njih imamo i robe i usluge
- funkcija novca na trzistu je: sredstvo prometa, mjerilo vrijednosti i sredstvo za pohranjivanje vrijednosti

Kamata u svetim tekstovima
- Allah dž.š. je zabranio kamatu
- Potvrdu cemo naci u Tevratu, Indžilu, Kur`anu
- Tora kaze: „ Ako das novac siromahu iz mog naroda svome susjedu; ne ponasaj se poput lihvara i ne uzimaj vise od toga.“
- Jevreji posluju kezkamatno izmedju sebe, a koriste je u poslovanju sa drugima
- Jevanđelje po Luki, 35 recenica: „Pozajmljivajte nenadajuci se nicemu zauzvrat jer ce vasa nagrada biti velika.“
- Kur`an: „ Ako novac dajete da se uveca novcem drugih ljudi, nece se kod Allaha uvecati.“ (Bekare)
- „ O vjernici bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne ucinite eto vam onda neka znate rata od Allaha i Njegova Poslanika. Ako se pokajete ostat ce vam glavnica imetaka vasih. Necete nikoga oslabiti i necete biti osteceni.“
- Hadis: „ Bog je zabranio kamatu kako ljudi ne bi odbacili medjusobno povjerenje.“
Ekonomske teorije kamate:
1. Novac je roba.- ima vrijednost na trzistu, izlozen je ponudi i potraznji, kamata je vrijednost novca, imamo nominalnu i realnu vrijednost. Nominalana vrijednost novca je kada npr. za komad papira kazete odnosno napisete da vrijedi 200 KM ( misli se na novcanicu od 200 KM) a njegova realna vrijednost je oko 10 feninga jer je to obican papir.
2. kamata je ekvivalent iznajmljivanju novca-problem je u tome sto kad iznajmis kucu ili auto te stvari ne mjenjeju vlasnika za razliku od novca- kad iznajmis novac on postaje tvoj
3. glavnica gubi dio kupovne moci- zbog inflacije (gubitka kupovne moci). Naknada za umanjenje kupovne moci nalazi se u kamati. Inflacija je pojam novijeg datuma vezan za papirni novac (stabilne i nestabilne valute)
4. kamata je vrsta oportunitetnih troskova- kamata predstavlja naknadu za propustene prilike i koristi (trosenje). Prilika se odgadja a ne odrice je se za stalno. Naknadno trosenje moze predstavljati bolju priliku(stednja novca- odgadjanje troskova)
5. kamata-dobit od investicije- investicija je dozvoljena, ona nosi i rizik. Kamata je zagarantovana dobit bez rizika cak i ako investicija peopadne kamata ostaje

Islam i ekonomija
- Uloga covjeka na trzistu: proizvodjac, potrosac i prodavac.
- Govori o ekonomskim aktivnostima muslimana ali ne o ekonomskom smislu ili modelu ekonomije.
- Nagalasak na etici-etika u ekonomiji.
- Islam ne nudi ni jedan gotov model ekonomskog poretka ali daje neke elemente koje taj oblik treba imati:
1. Kur`an uvazava privatno vlasnistvo- privatno ima prednost nad drustvenim, prirodni resusi ne mogu biti u privatnom vlasnistvu, postoji i drustveno vlasnistvo kao vakufi
2. Musliman sredstav za zivot zaradjuje proizvodnim radom i to na trzistu koje ukljucuje slobodno formiranje cijena i zabranu monopola. Zabranjen je profit na sumnjiv nacin (stvaranje zaliha i preprodaja po visim cijenama, kamata, mesetarenje na berzi isl.)
3. Drzava upravlja trzistem-sa ciljem unaprijedjenja socijalne pravde ali bez namjere da se nivelira bogatstvo ili prihod
4. Princip umjerenosti i sredine- u islamu vazi i na trzistu i u ekonomiji, u potrosnji treba biti umjeren ali ne i skrt odnosno ni tvrdica ni rasipnik

Zabrana kamate u islamu
• Kamata se u islamu zabranjuje zato sto predstavlja sticanje dobiti od ljudi koji su u oskudici, a islam preporucuje dobrocinstvo i pomaganje.
- Ne posudjuju samo oni koji su u oskudici nego i oni koji su imucni i hoce da trguju i investiraju, razvijaju posao
• Ukida spojenost rada i sticanja bogatstva
- Islam dopusta profit u nekim slucajevima i bez aktivnog rada: nasljedstvo
• Dovodi do osiromasenja klase proizvodjaca i stavlja ih u nepovoljan polozaj
- Kamata je uracunata u cijenu robe i usluge i prije dovodi do povecanja cijena (slabljenje potrosaca) a ne slabljenje proizvodjaca
• Predstavlja nepravedno djelo
- Uzimanje kamata bez rizika investicije stice se utisak da je novac privelegovan u odnosu na covjeka i to se smatra nepravednim djelom



04.04.2006.

Događaji...

Danas su se dva razreda rijesila pismene iz latinskog a neki i latinskog jezika za sva vremena! Ostala dva razreda ce morati pricekati jos jednu sedmicu, ali ko ceka doceka...
A sad jedna vazna napomena: NE ZABORAVITE napisati esej iz bosanskog jezika. Ne zelite da vam Lejla prisjeda na muku. Ionako ih vec imate dovoljno.
Za one koji nisu znali: TEST iz religije vam je slijedeci cas.
Akcenat stavite na ajete, hadise, citate iz svetih knjiga, ali naravno potrebno vam je i sve ostalo. Najbolje vam je da to fino naucite napamet ili na jednostavniji nacin... :)

Nije za štrebere...
<< 04/2006 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

Koliko nas je ljenjivaca pogledalo?
150345

Powered by Blogger.ba

Psiho Kviz

"Psiho kviz"

Ovo je vrlo kratak kviz sa zapanjujućim rezultatima;  Traje samo minutu ili dvije.

1. Prvo izaberi broj između 2 i 9 ....

2. Sad utipkaj ime osobe za koju si vezan/a...

3. Upiši prvu boju koja ti padne na pamet...

4. Kako se zvao tvoj prvi kućni ljubimac?...

5. Upiši imena dvoje kolega/ica ili prijatelja/ica ...

                   

6. I konačno, zaželi nešto...

     

Psiholinkovi